znanje bez djela je kao drvo bez ploda

Živimo u vremenu kad skoro da nema kuce u kojoj jedan od clanova nije završio fakultet ili neku višu školu. U vremenu kad vecina muslimana zna puno toga o svojoj vjeri. Ali, nažalost, malo ih je koji to znanje primjenjuju. Danas je mnogo onih koji su spremni držati predavanja a vrlo malo onih koji su spremni nauceno sprovesti u djelo. Kao što neko rece: ”Kada treba da se drži predavanje svi su pismeni a kad treba raditi svi nepismeni”

Rad po naucenom je obaveza za koju cemo svi biti pitani na sudnjeme danu.U suri Fatiha koju mnogo puta ponavljamo u toku svakoga dana se kaže: ”( A ne na put) onih koji su protiv sebe srdžbu izazvalli niti onih koji su zalutali”.

Oni koji su protiv sebe srdžbu izazvali su kako ulema kaže oni koji imaju znanje ali ne rade po njemu kao što su židovi i njima slicni, a zalutali su oni koji po neznanju i zabludi rade.

“Zar da od drugih tražite da dobra djela cine a da pri toe sebe zaboravljat, vi koji knjigu ucite? Zar se opametiti necete. (Prijevod znacenja Bekara 44)

“O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite. O kako je Allahu mrsko kad govorite rijeci koja djela ne prate.“ Razmislimo malo koliko je danas onih na koje se odnose ovi ajeti.

Poslanik, a.s., kaže: ”Nece se pomaci noge roba na Sudnjem danu dok ne bude pitan za cetvoro: “O životu u šta ga je potrošio, o znanju da li je radio po njemu, o imetku kako ga je stekao i u šta ga je trošio, i o tijelu kako ga je koristio.

Nijedan covjek, dakle nece biti pitan da li je na dunjaluku dobio kakvu diplomu nego da li je i koliko radio po naucenom. Prenosi se da je Poslanik cesto znao uciti dovu: ”Gospodaru, uticem ti se od znanja koje ne koristi, od srca koje nije skrušeno, od duše nezasite i od dove neuslišane. (Muslim) Svi ovi hadisi se ne odnose samo na one koji uce šeriat i vjerske škole, niti imame, vec odnose se i na sve studente kao i one koji nikad nisu upisali fakultet. Ovim hadisima Poslanik, a.s., se obraca svima koji su ikada naucili makar jedan harf, makar jedan ajet ili hadis. Svi ce oni biti pitani. Poslanik, a.s. kaže: ”Primjer onoga koji poducava druge a sebe zaboravlja je kao rpimjer svijece koja drugima svijetli a sama izgara”. (Sahih) Od ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: ”Ko uci da bi tim znanjem stekao iskljucivo dunjalucke dobiti, nece osjetiti miris Dženneta” (Sahih). Mnogi ce ljudi cesto sebi dozvoljavati neke šeriatom zabranjene stvari opravdavajuci se tice da su vidjeli uzorite vjernike kako cine isto. Primjer za to može poslužiti i dogadaj na Hudejbiji kada je potpisan ugovor koji nije odgovarao muslianima. Poslanik,a.s. je naredio muslimanima da obriju glave i zakolju kurbane kao da su obavili umru, meduti oni to nisu ucinili. Poslanik je tada otišao do svoje supruge Ummu Seleme i požalio joj se da mu vjernici odbijaju poslušnost. Ona mu je tada rekla: "Izadi ti prvi i ucini to što im nareduješ." Pa je izašao Poslanik i obrijao glavu i zaklao kurban a i muslimani kada ga vidješe uciniše isto.

Izreke dobrih prethodnika na ovu temu

Ebu Hurejre kaže: "Primjer znanja po kome se ne radi je kao primjer blaga koje se ne udjeljuje na Allahovom putu”:

El Havvas: "Nije alim ko zna puno vjere napamet. Alim je onaj ko radi po znanju i prenosi ga makar i ne znao puno”:

Habib ibn Ubejb: "Ucite da biste prenosili i radili po znanju. Ne ucite da biste se hvalili i uljepšavali znanjem. Bojati se da ce doci vrijeme kada ce se znanje koristiti samo za uljepšavanje kao i odjeca”.

Hubejb ibni Ijad: "Ucenjak ne prestaje biti neznalica sve dok ne pocne raditi po znanju”. Omer ibni Hatab: “Neka vas ne zavaravaju karije svojim lijepim glasovima, gledajte u njihova djela”. Ibnu Muatez: ”Znanje bez djela je kao drvo bez ploda”.

Ovdje se kriticki osvrcemo na rad islamskih medresa i institucija ne samo u Bosni nego i diljem islamskog svijeta, iz kojih svake godine izlaze desetine i stotine karija i efendija, koji imaju lijepe glasove kada uce Kur’an ali ih je malo spremnih da zasucu rukave i urade nešto za ovu vjeru. Neko ce pitati šta mi je dokaz za ovakvu tvrdnju? Odgovaram: Ove ustanove kazuju ljudima šta je haram a šta halal. Iz razreda u razred, iz godine u godinu, radeci po programu daci se uce o propisima vjere. Tako da ce na kraju biti puni pukih informacija i definicija. Kada ucenika na ispitu upitaju o nekom od propisa vjere pa pogriješi dobije negativnu ocjenu ili padne, a niko ga ne pita niti provjerava da li on praktikuje to što uci. Ucenice medrese iz godine u godinu uce kako muslimanka treba da se oblaci, a nicim je ne primorava niti stimuliše da bude pokrivena van nastave. Ako studenta islamskih nauka na ispit upitaju kakav je propis džuma namaza - ako odgovori da to nije farz oborice ga. Ako bude upitan o kamati i odgovori da je dozvoljeno raditi sljedbenici Knjige njom oborice ga. Ali ako vidimo da taj isti student ima svoju trgovinu u kojoj koristi kamatu vidjecemo da tu nešto ne štima. Problem je u samim programima islamskih vjerskih ustanova. gdje nema povezanosti ucenja sa praksom. Ovakvi programi školstva izbacuju imame za koje sam narod kaže: ”Slušaj ono što hodža kaže ali ne radi što on radi”. Ne treba neko posebno istraživanje, dovoljno je samo uci u naše izlaske vjerske škole i vidjecete kako ucenici i ucenice sjede zajedno. Veliki broj je ucenica koje cim, izadu sa nastave, skidaju marame. Takvi ljudi izlaze danas sa diplomama, sljedbenici Knjige kojima treba da vode svoj narod. Na drugim fakultetia, medicini npr. pored teorije ima i prakticna nastava. Ako student padne na primjeni naucenog ni teorija mu se ne priznaje. Zar nije prece da vjerske škole imaju praksu.

Po završenom fakultetu odmah slijedi trka za magistratom i doktoratom. Danas smo najporebniji uleme koja radi. Alimi imaju veliku odgovornost i pred Allahom i pred ljudima. Navešcemo jedan od primjera iz istorije islama. Šejh Iz ibni Abdusselam je prozvan sultanom uleme.U jednom od primjera iz njegova života vidjecemo i zašto.

U njegovo vrijeme Šamom je vladao kralj Salih Ismail, a Egiptom njegov brat Salih Ejub. Izmedu njih dvojice se desio razdor pa su digli vojsku jedan na drugog. Iz ibn Abdusselam je tada živio u Šamu. U to vrijeme Palestina i još neki pogranicni dijelovi Šama bili su okupirani od strane Franaka. Vladar Šama je od ovih zatražio pomoc protiv svog brata obecavši im da ce im ustupiti neke dijelove svoje kraljevine. Cak ih je dovodio u Damask i prodavao im oružje. U to vrijeme u Šamu je bilo mnogo alima ali niko se po tom pitanju nije oglašavao. Iz ibn Abdusselam se popeo na mimber i govorio o zabrani prodaje oružja neprijatelju.Govorio je proti kralja Saliha i huškao narod na njega. Javno je iznosio istinu slijedeci hadis: ”Najveci džihad je nepravednom vladaru reci istinu u oci." Poslije toga mu je sultan zabranio da drži hutbe i držao ga u kucnom pritvoru. Poslije izvjesnog vremena kad je vidio da takva odluka mnogo ne pije vode poslao je glasnika da mu poruci da dode do sultana, zamoli ga za oprost i poljubi ga u ruku, pa ce mu ovaj sve oprostiti i staviti ga za svog prvog savjetnika. Kad mu je došao glasnik i prenio poruku Iz Ibni Abdusselam mu rece: ”Tako mi Allaha jadnice ja ne dam da se ljubi moja ruka, pa kako cu tudu ljubiti. Vi ste na jednoj a ja na drugoj strani”. Tada je sultan bojeci se da narod ne krene za njim napravio pored svoga šator u kome ga je držao zatocenog. Pa kada se jedne prilike sastao sultan sa Francima da sklope sporazu o prodaji oružja cuo se glas šejha Iza ibni Abdusselama koji je ucio Kur’an. Sultan rece Francima: "Cujete li glas ovoga ucaca – TO je naš najveci ucenjak i najsvetiji covjek”. Zatocio sam ga zato što mi ne dozvoljava da sklapam ugovore sljedbenici Knjige to jest vama. Tada su mu ovi rekli:” Da mi imamo takvog covjeka prali bismo mu noge pa onda pili tu vodu iz poštovanja prema njemu. I postidio se sultan.